ubistvo leutara

Glavni, legalni subjekt preko kojeg su podrivaci bosanske državnosti djelovali, jeste HDZ, stranka koja, u svojoj osnovi, još gaji militantne namjere usmjerene uoblicavanju svoje politike po principu, ako neceš, onada moraš. Tako se može reci da je bivši doministar ubijen u ime hrvatstva i sulude ideje i sna o velikoj Hrvatskoj

Sjetimo se ubistva Joze Leutara, doministra unutarnjih poslova Federacije BiH koji je, u martu prošle godine ubijen, u eksploziji automobila u centru Sarajeva. To ubistvo je, bar prema reagiranjima nekih tadašnjih, a i sadašnjih, hrvatskih politicara bilo samo jedno u nizu napada na Hrvate ove zemlje koja su se, pored ovog u Sarajevu, dešavala i u drugim krajevima Federacije, a narocito u Srednje-bosanskom kantonu, tacnije u Travniku. Kao nikada do tada hrvatski politicari, a narocito oni iz redova HDZ, "opalili" su lavinu optužbi na Bošnjake koji su pri tome okarakterisani kao glavni teroristi i ugroživaci hrvatskih interesa. Kada je vec o interesima rijec oni su, bar oni hrvatski, uvijek bili nedefinirani i magloviti a nerijetko i kontradiktorni. Isticuci odanost državi BiH, njenom jedinstvu i integritetu koja je nerijetko bila demagoška deklarativna, Hrvati iz redova HDZ-a time su prikrivali svoje stvarne interese, teritorijalne i svake druge veze sa susjednom Hrvatskom. Upravo ovakvi stavovi, toplo-hladno, trebali su, s jedne strane, osigurati legalitet politickog djelovanja koji bi se otkrivao kroz verbalnu podršku pozitivnim državnim aktivnostima a s druge strane podrivati državnost Bosne i isticati nemogucnost života Hrvata pod kapom "muslimanskih interesa". Upravo u tom svjetlu trebalo bi sagledavati i smrt Joze Leotara kojeg je trebalo žrtvovati i tako raspiriti vatru mržnje spram bošnjackih "terorista" koji se nalaze, naravno, u samom vrhu bošnjacke politike.

Zbog cega je ubijen Jozo Leotar? Da li su ga zaista ubili "muslimanski teroristi" i mudžahedini, ili je istina na sasvim drugoj strani. Proizvoljne ocjene poslije samog ubistva Leotara o nekakvoj islamskoj zavjeri dobile su toliko zamaha da im nisu mogle odoljeti ni neki sarajevski magazini koji su jedva docekali da u svemu tome vide mudžahedine i, naravno, Bakira Izetbegovica. Medutim, kako su se sve te price zasnivale na kompleksima i indicijama bolesne namjere, a samim tim i nedokazanim "cinjenicama," ostavljeno je mnogo vremena, usljed sporosti sprovodenja istrage, da se i dalje nagada i time ruši ugled naše zemlje na nacin raspirivanja medunacionalne mržnje. Sva "neprecizna ubadanja" vezana za ubistvo Leutara bila su proizvod, s jedne strane, nekompetentnosti laika (novinarskih) da objektivno sagledaju slucaj i, s druge, zlonamjernosti u cilju svjesne destabilizaciji zemlje. Sve pogrešne ocjene koje su date o ovom slucaju mogu se usporediti sa onom sociološkom frazom da "onaj koji je pogriješio nije bio svjestan da su karte izmiješane više nego što je on sam vidio". Radi se, ustvari, o tipicnoj nemogucnosti da se slucaj gleda prodornije i dublje kako bi se ubistvo Leotara rasvijetlilo na pravi nacin. Medutim, danas kada je rješenje istrage o ubistvu na pomolu i kada se mudahedini kao optuženi ne vide ni na mapi, i kada su u prvi plan stavljena neka hrvatska imena, kao ona koja su velikom vjerovatnocom i pocinila zlocin, covjeku se samo može vracati film o svim ovim dogadajima, a podrobnijom analizom se može vidjeti ko je, na koji nacin i zašto izvršio ubistvio Joze Leotara.

STOLJETNA POLITIKA

Ali, da bismo objektivno sagledali slucaj Leutar, besmisleno bi bilo poci od samog ubistva i time donositi zakljucke, zasigurno pravno historijski i socioliški neutemeljene. Samo naivni mogu pomisliti da je Leutarovo ubistvo proizvod neke trenutne frustracije ili djelo notornog ludaka, jer da bi se slucaj osvijetlio, neophodno je uspostaviti sve relacije koje bi se mogle dovesti u vezu sa ubistvom covjeka koji je, u ovom slucaju predstavljao cuvara bosanskog zakona i koji je tu dužnost, bar po iskazima njegovih kolega, radio na pravi nacin. Ko bi mogao da ubije covjeka koji unosi red i teži onim integracijama koje donose boljitak ovoj zemlji? Da bi se to shvatilo, prvo moramo analizirati pojmove "stabilizacija" i "destabilizacija," koji su itekako prisutni u svim ovim dogadanjima. Oni koji teže prvom pomenutom pojmu, su oni koji u svom historijskom promišljanju i patriotskom osjecaju isticu svoju zemlju kao jedinu alternativu svom opstanku i duhovnom zadovoljenju. Sve to opet navodi da takvi u društvenom djelovanju mogu ispoljavati samo pozitivne impulse koji vode jacanju društvene strukture i razvoju integracionih faktora za boljitak cijele države. S druge strane, oni koji gravitiraju drugom pomenutom pojmu, destabilizaciji ispoljavaju frustrirane i patološke nakane ka dezintegraciji zemlje osjecajuci da bi svoje normativno zadovoljenje našli unutar sistema oprecnog historijskom i socijalnom kontinuitetu teritorije na kojoj žive. Prilikom takvih osjecanja frustracije su na vrhuncu, društveno djelovanje se pocinje ispoljavati kroz devijantne izraze društvene komunikacije, koja time postaje neadekvatna, jer se ispoljava kroz nasilnicke akte. Medutim, kako otkriti sve one koji teže društvenom urušavanju? To je obicno teško i cini sastavni dio mucne istrage i analize, što se vidjelo i u slucaju Leutar. Pri rješavanju enigme neophodno je povezati postojeci kriminalni akt sa dogadajima iz bliže ili dalje prošlosti otkrilo bi se da svi imaju korjene u nekom ranijem društvenom dogadaju. Stim u skladu trebamo se sjetiti da je BiH u posljednjih deset godina prošla kroz najteži period svoje historije i da su se kroz minulu agresiju ispoljili svi historijski nagomilani problemi cija se definicija može sažeti u konstataciji da je bosanska državnost oduvijek bila na udaru ekstremnih nacionalizama susjednih zemalja. Minula agresija samo je vrhunac mržnje koja je kulminirala kroz genocidnu politiku usmjerenu prema narodu koji po svemu cini nukleus ove zemlje, a to su Bošnjaci. Svaka agresija ima i svoje natruhe i zaostavštvinu a zaostavštvina proteklog rata su novi, mirnodobski oblici podrivanja bosanske državnosti i rušenja identiteta bošnjackog naroda.

Pitamo se kakve to veze ima sa ubistvom Joze Leotara?

UBIJEN U IME HRVATSTVA

Sasvim je jasno, a to brojni dokazi govore, da su agresiju na BiH izvršile susjedne države, tacnije Republika Hrvatska i SRJ Jugoslavija u cilju podjele naše zemlje i uništenju bošnjackog naroda. U citavoj toj krvavoj kampanji ucestvovale su gotovo sve državne strukture pomenutih zemalja u cilju, tobože, zaštite nacionalnih interesa, a, ustvari, sa vec pomenutim namjerama. Konkretno, uloga u ratu bosanskohercegovackih Hrvata bila je borba za pripajanje jednog dijela naše zemlje Hrvatskoj, cime bi se ostvario projekat homogenizacije hrvatskog naroda unutar kulturno-povjesnog teritorijalnog kruga koji se, navodno, nalazi i u Bosni. S obzirom da je ideja velike Hrvatske propala zbog nemogucnosti vojnog objedinjavanja teritorije ali i politickih promjena u Hrvatskoj koje su se desile poslije agresije, sasvim je jasno da oni koji su se svo vrijeme rata zdušno borili za ostvarenje megalomanskih ciljeva, nisu više, ratnim sredstvima, mogli ostvariti svoje namjere. Odluceno je da se pomocu polulegalnih struktura, a putem zastrašivanja, opstrukcija i svjesnog lažiranja nekih procesa onemoguci normalan razvoj države što bi dokazalo nemogucnost njenog funkcionisanja. Glavni, legalni subjekt preko kojeg su podrivaci bosanske državnosti djelovali, jeste HDZ, stranka koja, u svojoj osnovi, još gaji militantne namjere usmjerene uoblicavanju svoje politike po principu, ako neceš, onada moraš. Ako se zna da su i dan- danas neki clanovi HDZ-a osvjedoceni zlocinci i podgrijaci atmosfere destabilizacije Bosne, i ako se zna da su svi Haški osudenici protiv kojih se vodi postupak, ili koji se još traže, bez ikakve sumnje vezani za HDZ, onda je jasno onda je za sumnjati da je HDZ više leglo sumljivih lica spremnih na korake koji ce dovesti do destabilizacije Bosne, nego demokratska stranka usmjerena prema radu za boljitak zemlje.

Medutim, koja su sve to imena vezana za rad HDZ-a, a koja imaju u svom dosijeu kriminalnu i zlocinacku prošlost? Prije svih Ivan Andabak, formalni zapovjednik Kažnjenicke bojne Mladena Naletilica Tute. Ovaj zlotvor koji ima dosije kojeg se ne bi postidio ni Al-Kapone jeste jedan od onih koji je, zarad svog licnog profita i nacionalne mržnje prema Bošnjacima, vršio masakre u ime hrvatstva na nedužnim civilima Srednje Bosne. Naravno, sve pod okriljem ratnog štaba HDZ-a kao glavnog mentora i podsrekivaca medunacionalne mržnje. Tu je svakako i Ignac Koštroman, nekadašnji šef Informativno-politicke službe HVO-a, podpredsjednik "Herceg-Bosne" i sudionik završnih priprema za masakr Bošnjaka u Ahmicima. I svakako Dominik Ilijaševic Como, pripadnik jedinice "Maturice" koja je tokom agresije masakrilala civile u Stupnom Dolu.

Akcije ovih ljudi koji su nesumljivo povezani, bar prijateljski, ali i poslovno, sa mnogim celnicima HDZ-a, predstavljaju, po logici stvari, najekstremniji vid ispoljavanja netrpeljivosti spram zdravih odrednica društva kao i kocnicari napretka Federalnih institucija koje bi se trebale boriti za bolju sudbinu Hrvata i Bošnjaka unutar države BiH. Ustvari, pokazalo se da su ovi ljudi, na neki nacin, egzekutori i glavni oslonci onim HDZ-ovim strukturama koje se protive sprovodenju Dejtonskog sporazuma i podstrekaci promjena koje bi išle ka formiranju treceg, hrvatskog entiteta. Ta tvrda struja HDZ-a koja je tokom rata pokazivala namjeru da se bošnjacko stanovništvo fizicki ukloni sa teritorija gdje su Hrvati u vecini i da se dio Bosne pripoji Hrvatskoj, danas pokušava da suzbije sve one hrvatske celnike unutar HDZ-a koji su isuviše kooperativni sa Bošnjacima i medunarodnom zajednicom, što vodi ciljevima koji nisu bili zacrtani u ratnim planovima. Iz tog ugla treba gledati i ubistvo Joze Leotara kao kooperativnog Hrvata koji se nikako ne bi mogao uklopiti u ideju hrvatske hegemonije i nacionalnog ludila. Tim više što je Leotar bio jedan od onih funkcionera hrvatske nacionalnosti koji su zagovorali suradnju sa Haškim tribunalom kao i normalizaciju odnosa unutar Federacije. Tako se može reci da je bivši doministar ubijen u ime hrvatstva i sulude ideje i sna o velikoj Hrvatskoj.